PRIÈA 0 KRALJU ŠEHRUARDI NJEGOVU BRATU.
Neka je slava Allahu,
gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika,
našemu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio
Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do
Sudnjega Dana.
Sada gledaj, život starih je uputa za vladanje
potonjih, kako bi èovjek gledao sudbine, koje su drugima bile
dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu služe za opomenu, kako bi
povijest prošlih naroda i ono, što ih je snašlo, razmatrao i sebe držao
na uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih uèinio opomenom za
kasnija pokoljenja! Takve su opomene prièe, koje su bile nazvane "Tisuæu
noæi i jedna noæ", sa svojima èudnovatima životnim sudbinama i svojim
poredbama.
Izvješæuje se — Allah je sveznajuæi glede svojih
sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih poštovan i prema svima
milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! — u prièama iz
staroga vremena i iz prošlosti naroda, da je u ranijim danima, koji se
protežu daleko u išèezlo vremensko razdoblje, živio jedan kralj iz roda
Sasanida u otoèkoj državi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu
i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u muževnoj dobi, a
drugoga u mladiækoj. Oba su bila neustrašivi vitezovi, ali je stariji
bio još hrabriji nego mlaði. Tako je on postao kraljem zemlje i vladao
podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zemlje i države.
On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlaði brat meðutim zvao Kralj
Sahzaman, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su
stalno boravili u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih u svojoj
državi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj radosti i
blaženstvu. U takvom su stanju oni živjeli neprekinuto dvadeset godina.
Tu obuzme èežnja starijeg brata za svojim mlaðim bratom, i tako on
naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu
odgovori:
1
Uvod
"Slušam i pokoravam se!"
Zatim on
otputuje, dok nije sretno došao na cilj. On uðe k bratu, prenese mu
kraljevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat èezne za njim i želi
njegov posjet. Ovaj odvrati:
"Slušam i pokoravam se!"
Uskoro se
on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi èadori, deve i
mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega
Vezira. Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoæi mu
padne na pamet, da je u svome dvoru nešto zaboravio. Zato se okrene i
otiðe u svoj dvorac. Tu on naðe svoju ženu, gdje leži u njegovoj
postelji, i drži u svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na
njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred oèima, i
on u sebi rekne:
"Ako se to dogodilo, dok ja još nisam napustio
grad, što æe ta prokletnica tek raditi, kada ja dugo budem boravio kod
svojega brata u daljini?"
Nato on isuèe svoj maè i oboje ih na postelji ubije.
Istoga se èasa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao,
dok nije stigao do grada svojega brata. Èim se približio gradu, poslao
je preteèu svojemu bratu s viješæu o svom dolasku. Taj mu izaðe ususret,
pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u
èast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru
raspoloženju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, što mu se dogodilo s
njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka žalost, njegova je boja postala
blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u
takvu stanju, on je u sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom
zemljom i svojom državom. Zato ga on pusti na miru i nije ga o tome
pitao. Potom mu meðutim jednoga dana rekne:
"Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda."
Ovaj mu odgovori:
2
Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini."
Ipak ga on nije izvijestio, što je doživio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi:
"Želio bih, da ti sa mnom poðeš u lov na visoku i sitnu divljaè. Možda æe se onda tvoje srce oraspoložiti."
Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov.
Bili su meðutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i
gle, tada se otvore dvorska vrata, i izaðu dvadeset robinja i dvadeset
robova, i žena njegova brata, divna po ljepoti i ljupkosti, išla je
posred njih, dok nisu došli do jednoga šadvrvana1. Ondje oni svu-ku
svoju odjeæu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meðutim vikne:
"Mas'ud!"
Tada doðe neki crni rob i zagrli je, i takoðer ona uzme njega u
zagrljaj, i on legne k njoj. Isto su tako uèinili robovi s robinjama, i
nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludnièenju i jebanju, sve dok
dan nije došao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi
rekne:
"Tako mi Allaha! Moj je jad lakši nego ovaj jad."
Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:
"To je još zloèestije nego ono, što se meni zbilo."
Zatim je on opet jeo i pio.
Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan
drugoga. Kralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i
vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je njegovo lice postalo
rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako
malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekne:
"Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!"
1 Šadyrvan je vodoskok.
3
Uvod
Ovaj odgovori:
"O izbljeðenju æu te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da
ti ne kažem, kako je došlo do toga, da mi se boja vratila!"
Ipak drugi nastavi:
"Prvo mi ispripovijedaj, kako je došlo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo bolesno, da to poslušam!"
Sahzaman mu sada isprièa:
"Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao
pozvati k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio
pošao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru,
koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i našao
svoju ženu kako s jednim crnim robom leži u mojoj postelji. Tada sam ih
oboje ubio. Zatim sam došao k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj
doživljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i da sam
se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj
otpuštenje!"
Kada je njegov brat èuo njegove rijeèi, on mu rekne:
"Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!"
Tada ga on obavijesti o svemu, što se dogodilo. Šehrijar meðutim rekne svojemu bratu Sahzamanu:
"Ja to želim vidjeti svojima vlastitim oèima!"
Sahzaman odvrati:
"Uèini tako, kao da si otišao u lov na visoku i sitnu divljaè, i
sakrij se kod mene. Onda æeš ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim oèima
o tome steæi izvjesnost."
Istoga je èasa Kralj dao pozvati na
polazak. Vojnici su izašli sa èadorima pred grad. Tada se on zaputi u
kraljevski èador i rekne svojim paževima:
"Nitko ne smije ulaziti k meni!"
4
Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
Nato se preobuèe i krišom ode u dvor, u kome se nalazio brat, i
sjedne uz prozor koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izaðu
robinje i njihova gospodarica s robovima, i èinili su onako, kako je
kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu.
Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu Šahzamanu rekao:
"Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo
više nikakvoga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko
je prošao tako kao mi! Inaèe bi za nas bila bolja smrt nego život."
Zatim su obojica izašla kroz jedna tajna vrata palaèe i putovali, dan i
noæ, dok nisu došli do jednog drveta posred neke livade i do izvora
slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da
otpoèinu. Kada je prošao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more
komeša i kako se iz njega diže neki crni stup, koji se ispružio sve do
neba i dolazio na tu livadu.
Kada su oni to vidjeli, prestrašili
su se i popeli na krošnju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da gledaju,
što æe se sada dogaðati. I gle, to je bio neki džinn silne velièine,
široka èela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki kovèeg.
On se popne na kopno i doðe do drveta, na kome su se nalazili njih
dvojica. Pod njim on sjedne, otvori kovèeg i digne iz njega neku
škrinju. Nju on otvori, i tada iz nje izaðe neka djevojka, vitka stasa,
zraèeæi, kao da je svijetlo Sunce, kao što je tako lijepo pjevao pjesnik
'Atija:
Podiže se u tami — dan se budi,
I lugovi se žare u zraèeæoj raskoši.
Od njezina blještavila sjaji sunèeva svjetlost. Njezino žarom2 nepokrito lice posramljuje Mjesece.
2 Velom.
5
Uvod
Ako se pojavi i skine zar,
Svemir se klanja pred njezinim pogledom.
Ali ako iz nje zasjaju munje,
Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.
Kada ju je džinn pogledao, on rekne:
"O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noæi, želio bih malo podrijemati."
Nato džinn stavi svoju glavu u djevojèino krilo i zaspe. Djevojka
meðutim podigne svoju glavu prema krošnji drveta i ugleda obojicu
kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne džin-novu glavu iz
svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne
dvojici znak, koji je kazivao:
"Siðite dolje i ne bojte se džinna!"
Ipak joj oni odvrate:
"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"
Tada im ona rekne:
"Ako vi ne siðete dolje, tada æu vam probuditi džinna, i taj æe vam donijeti bijednu smrt."
Sada su oni još više dospjeli u strah i sišli su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na leða i, raširivši noge, rekne:
"Ubadajte jakim ubodima, inaèe æu vam probuditi džinna!"
U svome strahu rekne Šehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:
"Brate,
uèini to, što ti je ona zapovijedila!" Taj meðutim odgovori: "Ja to
neæu uèiniti, ti æeš to najprije uèiniti!" Tako su kimajuæi davali
znakove jedan drugomu, neka joj uèini po volji. Tada ona rekne:
6
Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajuæi dajete znakove? Ako
obojica ne pristupite i ne jebete, tada æu vam ja probuditi džinna."
I u svome strahu pred džinnom oni je pojebu. I kada su joj obojica uèinili po volji, ona im rekne:
"Doðite k sebi!"
Zatim ona izvadi iz svojega džepa neku kesu, i iz nje izvadi neku
vrpcu, na kojoj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:
"Znate li vi, što ovi znaèe?"
Oni odvrate:
"Ne, to mi ne znamo."
Ona nastavi:
"Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom džinnu nabili
rogove. Sada mi dajte takoðer vas dvojica braæe svoje peèatnjake!"
I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne:
"Zbilja, ovaj me je džinn oteo u noæi mojega vjenèanja. Zatim me je
stavio u jednu škrinju i škrinju u kovèeg, i na kovèeg je stavio sedam
jakih lokotova, i tako me je stavio na dno šumeæega, valovitog mora. Ali
on nije znao, da se svaka od nas žena, ako nešto želi sprovesti, nièim
ne da zadržati, kao što je spjevao jedan pjesnik:
Nemoj vjerovati ženama,
Nemoj se uzdati u njihove zakletve!
Njihova srdžba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.
Ljubav pokazuju za oko,
A u sebi posve skrivaju prevaru.
7
Uvod
Jusufa3 si uzmi za pouku,
Sve više æeš nalaziti njihovih lukavština.
Veæ je otac Adam, gledaj,
Iz raja bio protjeran zbog žene.
A jedan je drugi pjevao:
Jao, ti odveæ koriš grešnike.
Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije težak.
Kada sam ljubio, tada nisam èinio ništa drugo,
Nego ono što je prije mene jednom èinio veæ poneki muškarac.
Jer samo je onaj muškarac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden ženskim lukavštinama."
Kada su dva kralja èuli od nje takve rijeèi, silno se zaèude, i reknu jedan drugomu:
"Buduæi da je taj ipak jedan džinn, onda se njemu dogodilo veæe zlo
nego nama dvojici. To je nešto što se nikada nikomu nije dogodilo."
Na to oni istoga èasa požure od nje i vrate se u grad Kralja
Sehrijara. On meðutim ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i
robinjama odsijeèe glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar
svake noæi po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevièanstvo, i zatim bi
3 Jusuf je bibljski Josip.
8
Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
je ubio, kako bi bio siguran u svoju èast, i tako je on to radio tn
godine.
Tada je meðu narodom zavladao nemir i bježali su sa kæerima, sve dok u
gradu nije više bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj
zapovijedio Veziru, neka mu kao obièno naðe neku djevicu. I Vezir poðe
da traži, ali nije našao nijednu djevicu. Tako se on tužan i potišten
uputi kuæi, jer bojao se za svoj život zbog Kralja.
Imao je
meðutim Vezir dvije kæeri. Starija se zvala Šehrezad, a mlaða Dinazad.
Starija je bila proèitala sve knjige, godišnjake i životopise ranijih
kraljeva i prièe o minulim narodima. Da, pripovijeda se, daje ona
sabrala tisuæu knjiga, povjesnièkih knjiga, koje su obraðivale o
išèezlim narodima i o negdašnjim kraljevima, a i pjesnièka djela. Ona
rekne svojem ocu:
"Sto te vidim tako tužna i optereæena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome pjevao:
Reci onomu, koga tište brige, Da brige nikada ne traju dugo!
Kako doista prolazi radost, Tako takoðer prolazi tuga."
Kada je Vezir èuo te rijeèi svoje kæeri, isprièa joj, što mu se glede Kralja dogodilo, od poèetka do kraja. Tada ona odvrati:
"Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada æu ja ili
ostati na životu, ili æu biti žrtva za kæeri muslimana i sredstvo za
njihovo izbavljenje iz njegovih ruku."
On meðutim uzvikne:
"Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upuštaj u takvu opasnost!"
Eto to ti je sam početak o kralju Šehruadi gde posle toga pobije sve žene u kraljevstvu i zadnja ostane Šeherezada.
http://www.4shared.com/dir/PjooaS5_/Knjige.htmlOvde možeš da skineš.
Pozz
Prijem 
@baš fino...a jeptino
KRALJICA